nedjelja, 06.12.2009.
Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom :)
Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom - nakratko ili za cijeli život
Kad spoznaš o kojoj se opciji radi, znat ćeš što učiniti za tu osobu.
Kad netko uđe u tvoj život s RAZLOGOM, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju.
Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.
Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.
Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.
Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.
Ponekad umru. Ponekad odu.
Ponekad te prisile da zauzmeš stav.
Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju si poslao je uslišana, a sad je vrijeme da kreneš dalje.
Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko jer je na tebe došlo vrijeme da dijeliš, rasteš ili učiš.
Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.
Mogu te naučiti nešto što još nikad nisi učinio.
Obično ti pruže nevjerojatnu količinu radosti.
Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.
Odnosi za CIJELI ŽIVOT uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.
Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i područjima svog života.
Rečeno je da je ljubav slijepa, ali prijateljstvo je pronicljivo.
Anđeli postoje, samo nemaju uvijek krila i zovemo ih prijateljima.
- 00:45 -
srijeda, 28.10.2009.
A sad malo o internet zaradi :)
Ovako neki dan sam naletila na stranicu kojom možete popuniti kućni budget za nekih 500 tinjak kn mjesečno, a da ništa ne ulažete, osim vašeg vremena ( 10-tak minuta)...
znači prvo sam naletila na PTC (iliti pay to click)...pa ovako u doba recesije mislim da svakome dođe dobro koja kuna...
Znači mi se registriramo i klikamo na oglase i dobivamo mali postotak za to (najčešće 0,01$)... nije nešto, ali ako se vaši prijatelji registriraju na vašu preporuku onda dobivate i 0,01$ za svaki njihov klik...što je najbolje ovo je potpuno LEGALNO i uplate se vrše preko Paypala ili AlertPaya. Najčešće je minimum za isplatu 2-5 $.
Više informacija na ovom blogu...ovdje
Moj savjet je da pokušate...jer ništa ne možete izgubit, a možete si malo popuniti kućni bugdet
evo nekoliko stranica:
BUX TO
BUX3
MAX PTC
MONEY PTC
inovabux
UPBUX
WAVEBUX
Ako hoćete pomoći sebi, a i meni ako se prijavite preko ovih linkova, mogli bi malo zaraditi :)
- 00:41 -
četvrtak, 22.10.2009.
Hola amigos
Evo mene opet malo u blogosferi
Trenutno sam u fazi usavršavanja mog španjolskog jezika....frendica i ja ga učimo preko neta
...
Puno toga se nadogađalo od mog posljednjeg posta...ali da krenem od meni najvažnijih stvari i događaja...
Moj pas Da Vinci ima godinu i pol...još malo pa godinu i 7 mjeseci...još se sjećam kad sam vam stavila prve njegove sličice....ali on je od tada odrastao i prerastao je fazu da grize sve što stigne...sad je u pubertetu i pokušava pokazati svoju dominantnu stranu, tako da će vjerovatno u 11. mjesecu ići malo kod trenera...da malo prođe školu....ali još ćemo vidjeti...Obećala sam vam da ću pisati o njegovim dogodovštinama, a to baš nisam učinila...tako da ću sad reći da mi je drago što je odrasta jer dio namještaja u stanu ima otiske njegovih zubića, počevši od stolaca koji više nemaju dio prečki, zatim tapeta (za koje sam mu zahvalna što ih je načeo, jer sam ih htjela skinuti, a sad je mama bila prisiljena složiti se sa mnom), kuhinjske krpe, jastuci koje je obožavao uhvatiti u trgati, moje japanke, tenisice, bilo kakve šlape (ali zahvaljujući njemu sve cipele
),o čarapama da i ne govorim, ma sve što je mogao dohvatiti je uzeo i igrao (na neobičan način) se time, ali smo mama i ja naučile da u njegovoj blizini ništa ne smijemo ostaviti, pa je sad sve na svom mjestu....ne znam ako je netko čitao knjigu Marley i ja, ali to je moj Vinci, kao da doma ima mog Marleya, ali sad se promijenio...zapravo odrastao je...iako mi nedostaje faza kad je bio štenac jer je bio toliko sladak sad mi je draži jer više ne uništava sve što stigne...
Ali i dalje imamo neke probleme...kao npr. jede sve što nađe putem (jestivo), skače na joggere, bicikliste i ne možemo mirno proći pokraj drugog psa, pa ako netko ima kakav prijedlog kako da to ispravim samo predložite...
Ali da nastavim s njegovim avanturama...mi smo zimus bili na Učki pješke do Dopolavora i nazad...on i njegov prijatelj Bartol...bili smo naravno i na slapu u Lovranskoj dragi, prošli smo i sve opatijske okolne šume.
A prije neka 3 tjedna smo Vinci i ja, te Shon (ne znam da li se sjećate onog žutog labradora s kojim se igrao kad je bio štene, negdje u prijašnjim postovima je slika) i njegova vlasnica išle smo u Kastavsku šumu i tamo smo napravile đir, tako da mogu reći da Vinci dobro poznaje sve okolne šume. Ako netko ima ideju gdje bi mogli ići samo napišite.
Ali dosta o Vinciju i našim šetnjama...pisat ću sad ćešće...
Sad malo o meni...osim što sam u fazi učenja španjolskog, čitam knjige...trenutno čitam Marley i ja
i moram priznati da je knjiga fenomenalna. Ako netko ne zna radnja knjige je odrastanje jednog labrador retrievera koji je 'najgori' pas na svijetu...moj savjet je da pročitate knjigu jer ćete se nasmijati do suza...Gledala sam i film, ali sam se razočarala. Prvi dio filma i odrastanje Marleya je super jer je centar filma, pas, a drugi dio postaju Owen Wilson i Jennifer Aniston i njihov život a pas je u nekom 3. planu, tako da su me zbog toga razočarali, a i kraj je užasno tužan, tako da ako netko ima namjeru gledati film, neka ne gleda kraj...
Ako tko ima prijedlog za neku dobru knjigu samo neka napiše u komentarima
Što se rukometa tiče ne mogu se baš pohvaliti da pratim sve utakmice i moram priznati da nisam gledala HSV-Zagreb, tako da ne mogu dati neki subjektivni komentar, ali ono što sam pročitala ne miriše na dobro...tako da bolje da ništa ne komentiram...
A kako nemam baš više ništa za reći, čujemo se za koji dan (nadam se)
pozzz
- 11:59 -
nedjelja, 11.01.2009.
Evo i mene
Nisam stvarno dugo pisala blog.
Želim prvo svima sretnu Novu godinu :)
Nemam baš vremena za pisanje bloga, ali ću pokušati ovih dana naći vremena za napisati što se događalo u 2008.
A sad ću vam staviti nekoliko sličica mog psa...koji već ima 9 i pol mjeseci :)
Ovo je Vinci sa prijateljom Bartolom.
Ovo je na plaži....negdje sredinom 12. mjeseca
A ovo su neke njegove sličice
- 17:07 -
petak, 22.08.2008.
U POLUFINALU SU!!!!
Evo i da se ja malo javim...redovito pratim Olimpijske igre, ali nisam imala vremena napisati post, ali sad sam shvatila da to moram napraviti....Počet ću kao i vjerovatno svaki post....rukometašima, koje više po želji Balića neću nazivati Paklenima, iako mi je taj naziv JAKO drag, ali ako smatraju da ih je taj naziv ukleo neka se promijeni....Što reći o kaubojima, kad su krenuli u Peking bila sam jako optimistična, moj optimizam je rastao prvih 20 minuta prvog poluvremena protiv Španjolaca...Sve je izgledalo sjajno, a onda šok i nevjerica - Ivanov izlazak s terena zbog ozljede. Ipak kauboji su uspjeli poraziti Španjolce, te se okrenuti sljedećem susretu. Nadala da Ivanova ozljeda nije strašna, ali bila je ruptura mišića, ali liječnici su rekli da će se oporaviti za 10-tak dana, to nije puno kad igra u klubu, ali je puno kad se igra na turniru
...Nadajući se što bržem Ivanovu oporavku gledala sam sljedeću tekmu....Hrvati su porazili Brazilce i bez Balića izgledali su uvjerljivo, briljirao je Džomba sa 7 pogodaka....Utakmica je završila rezultatom 33:14. Sljedeći su bili Francuzi, iako smo igrali bez Balića dobro smo se držali, a 3. isključenje Metličića izazvalo je još veći revolt naših igrača, ali bilo je nedovoljno za pobjedu, Francuzi su otišli iz ovog dvoboja na prvo mjesto u skupini, ali predstava koju su naši prikazali protiv njih nije uopće bila loša...Slijedili su Poljaci, ali naša igra nije bila kao ona protiv Francuza, nismo imali raspoložene igrače, te su se u strijelce upisali tek Džomba (7), Duvnjak (5), Vuković i Valčić (3), Metličić i Lacković (2), te Sulić i Šprem (1), iznenađujuće nije bilo niti jednog pogotka Vorija, Losert i Alilović su skinuli tek 10-tak lopti, a komentari Željka Vele su bili još gori nego što je bila utakmica. Nakon 2 poraza zaredom brinula sam se za rukometaše, jer im se to nije dugo dogodilo, u ovih 5 godina koliko intenzivno pratim rukomet ne sjećam se da se to događalo. Nakon 4 utakmice imali smo 2 pobjede i 2 poraza, slijedili su Kinezi, bezopasna ekipa do sad u natjecanju, ali ispalo je da oni i nisu tako bezopasni, jer su čak prvih 25 minuta vodili protiv kauboja, ali kad su se sve kockice složile, Kinezi nisu imali šanse...raspucao se šprem koji je dobio priliku zaigrati već protiv Poljaka zbog ozljede Vukića. Iako ga nismo očekivali do četvrtfinala prvo poluvrijeme odigrao je i Ivano Balić...moram naglasiti da su igrali u postavi koja je osvojila zlatno olimpijsko odličje - na golu Losert, na krilima Šprem i Džomba, na vanjskim pozicijama Lacković, Balić i Metličić...Nakon pobjede protiv Kineza nismo znali tko nas čeka u četvrtinalu, ovisili smo o Francuzima, ali i o raspletu u drugoj grupi....Francuzi su s Poljacima igrali neriješeno i nas gurnuli na 3. mjesto, te smo se u četvrtfinalu morali susresti s Dancima, koji su zbog pobijede nad Nijemcima od 6 razlike izabrali upravo nas. Taj dan nisam bila presretna, jer iako znam da možemo svakoga pobijediti, Danci su nas prije 6 i pol mjeseci 2 put zaredom pobijedili, te su postali europski prvaci. Kad sam vidjela tko nam sudi htjela sam skočiti u Peking od bijesa - Breto i Huelin...suci koji su nam sudili protiv Danaca u finalu EP-a, o kojima tad nisam htjela pisati, bojala sam se tog susreta. Započeli smo jako dobro, vodili smo s 5:1 (4 Špremova i 1 Džombin pogodak), zatim 7:2, ali onda su se Danci počeli vraćati, te su čak uspjeli i izjednačiti, ali ipak smo mi otišli na odmor s prednošću 14:12. Moram priznati da su Huelin i Breto sudili relativno korektno, do zadnjih 10-tak minuta kad su ponovno počeli pomagati Dancima, ali ipak su naši bili prejaki tad i uspjeli su pobijediti s 26:24. Moram pohvaliti Šprema koji je koristio oružje Danaca - kontre, te im na taj način zabio 4-5 golova, a bio je i naš najbolji strijelac s ukupno 7 pogodaka. Ne mogu, a da ne pohvalim Alilovića, koji je branio fenomenalno, kad je bilo najpotrebnije obranio je nekoliko lopti koje su nas odvele u polufinale. Moram spomenuti i Božu Sušeca koji je imao nekoliko bisera, ali ovaj mi je baš bio simpatičan, kad je Džomba zabio jedan sedmerac "Kad majstor radi, onda se to tako radi", ali rekao je istinu jer Džomba je na toj utakmici zabio 6 od 7 sedmeraca...
Danas nas čeka utakmica protiv Francuza - oni su do sad najuvjerljivija ekipa na turniru, ali bili smo i mi kad su nas porazili na SP-u 2007. u Njemačkoj. Mislim da je vrijeme da im vratimo za taj poraz, ove godine smo ih ionako porazili u Norveškoj. Zasad nam je omjer s njima 3:3, s porazom u skupini od njih. Ali dobra vijest je što smo bez Ivana i Pere igrali s njima u egalu, s njima na terenu trebalo bi to puno drugačije izgledati...samo neka Karabatić odigra kao u prvom susretu i mislim da se možemo veseliti finalu. Ali što bude bit će...nadamo se najboljemu!
Sad moram spomenuti ostale sportove na Olimpijadi...zasad imamo 3 medalje...i to od onih od kojih nismo baš očekivali. Snježana Pejčić u streljaštvu i Martina Zubčić u tae kwandou osvojile su broncu, a Filip Ude je na konju s hvataljkama osvojio srebro...Blanka se plasirala u finale, tako da od nje možemo očekivati medalju, naravno i od rukometaša isto, Stjepan Janić još ima šansu u kajaku na 500 m i mislim da je to sve! Košarkaši i vaterpolisti su izgubili u četvrtfinalu, plivači su mislim najviše razočarali, zatim Ivana Brkljačić je bacala kladivo ispod svoje razine, ali šta je tu je, popravni za sve je za 4 godine kad su OI u Londonu. Javit ću se s novim rezultatima nakon utakmice s Francuzima!
- 07:54 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
utorak, 29.07.2008.
Vratila sam se u blogosferu!
Napokon sam uhvatila malo vremena da napišem novi post....Svašta se događalo u ovih mjesec dana, ali stvarno nisam stigla pisati...
Započet ću sa standardom temom - rukometom...Još je 13 dana do prve utakmice PAKLENIH na OI. Jedva čekam...ali prvo da se osvrnem na rukometne događaje u ovih mjesec dana. Znači...prvo je bilo izvlačenje skupina za SP 2009. Birali smo sami grupu i izabrali smo onu u kojoj se nalaze Švedska, Koreja, Kuvajt, Španjolska i Amerika 3.
Igrat će se u Splitu, tako da će kapetan Metličić, Balić, Vuković igrati u svom gradu...Nadam se dobrim rezultatima, ali SP je još jako daleko, prethode mu olimpijske igre, koje bi da nije SP kod nas, zatvorile ciklus od 4 godine ove ekipe, ali ciklus će zatvoriti SP. Bile su 4 pripremne utakmice, u Zadru smo igrali protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine, a u Crikvenici protiv Poljaka. Iako su noge već tad bile teške BiH smo svladali bez poteškoća, dok smo se u Crikvenici mučili protiv Poljaka, te smo jednu utakmicu dobili (prvu), dok smo drugu izgubili (nisu igrali Balić i Metličić). Balić i Duvnjak su u prvoj utakmici koju smo dobili su bili na meti Poljaka, te je Balić zbog ozljede morao napustiti parket nakon 15 minuta...Čak su mu uspjeli izbiti zub, ali i ozlijediti vratni kralježeak, nasreću nije ništa opasno. Bila sam presretna kad sam vidjela Mirzu Džombu u igri, njegovi golovi su me osobito obradovali, jer vidim da se oporavio od ozljede koljena, samo je upitno koliko još može on igrati na razini na koju smo navikli od njega. Sigurna sam da će on ići u Peking, pošto se Čupić ozlijedio i ostao bez dijela prsta lijeve ruke. U šetnji je pao i zapeo mu je vjenčani prsten za ogradu i morao je na amputaciju dijela prsta. Nažalost Čupić je otpao za OI, ali karijera nije upitna, te će moći nastaviti sa svojim fenomenalnim igrama. A sad najbitnija vijest za rukometni savez...napokon su dobili svog barjaktara na OI, nakon što su 2 put bili zakinuti.Ivano Balić će nositi našu zastavu na otvaranju igara.
Nastavljam sa sportom....jako me razočarao HRT (posebice Bruno Kovačević) zbog toga što nisu prenosili košarkaški kvalifikacijski turnir za OI. Naši košarkaši su nakon 11 godina pobijedili Njemačku, a mi to nismo imali priliku pratiti na nacionalnoj televiziji. Jako tužno, ali srećom su košarkaški uspjeli se plasirati u Peking, tako da vjerujem da ćemo imati priliku pratiti njihove igre na Olimpijadi.
Na OI ćemo imati priliku gledati i kralja i princa tenisa Federer vs. Nadal...bilo bi to lijepo finale za zlatnu medalju...ali vjerovatno će Nadal i prije OI, prestići Federera, iako je meni Fedo stvarno drag i igrao je fenomenalno, nekako mi se čini da to više nije onaj isti igrač, a Nadal gori od želje da sjedne na vrh.
No dosta o sportu...Moram pohvaliti Da Vincija...Narastao je (barem mi tako kažu, jer ja to ne primjećujem)... Još uvijek grize, ali ne u tolikoj mjeri kao prije, pa me zanima ako netko zna kad će mu pasti ovi zubići (igle) i stavit ću nekoliko njegovih fotkica...ova prva je slikana jučer i izgleda na njoj puno veći nego što je...
Dosta o sportu...Moram se pohvaliti da mi pas raste i to jako brzo...sad ima 4 mjeseca. Sad je otkrio penjanje po foteljama i kauču, tako da je veoma zanimljivo biti na kauču kad se on zaleti u njega.
Ovo je sa Shonom na slici:
I to bi bilo sve za sad jer nemam više vremena, pa se čujemo kad stignem...
pozzz
- 10:40 -
subota, 21.06.2008.
Tužne vijesti iz Beča!
Evo da i ja napišem novi post...nadala sam se da neću započeti s izvještajem kako se Vatreni vraćaju kući nakon rata protiv Turaka...ali nažalost tako je. Jučer se u Beču ratovalo...za čast, za slavu, ali i za toliko godina priželjkivano polufinale. Utakmicu sam gledala od prve sekunde i moram priznati da nismo započeli kako sam očekivala da ćemo krenuti. Prvih 15 minuta, igrali smo, po mom mišljenju loše, ali nakon toga počeli smo igrati našu igru, u 19. minuti je Olić pogodio gredu, a Kranjčar (ponovno) promašio prazan gol. Stvorili smo mnogo prilika, ali nismo zabili niti jedan gol. Bilić je u 2. poluvremenu zamijenio jučer neinspiriranog Kranjčara, Petrićem
(koji je izjavio prije nekoliko dana da nije došao u top formi), a nama je trebao napadač koji zabija golove, koji je zabio već na ovom prvenstvu, naš KILLER!!! Nakon 90 minuta igre, nije bilo pobjednika, te su se igrali produžeci...Druga zamjena kod nas bila je ona koju sam ja priželjkivala puno ranije - vidno iscrplejnog Olića, Bilić je zamijenio Klasnićem...pomislila sam bilo je i vrijeme. Nisam očekivala takav pad ekipe, koja je dominirala svih 90 minuta, u produžecima nisam baš primjetila da smo visili pred turskim vratima, a oni pred našim jesu, srećom, pa je obrana funkcionirala, na čelu s Pletikosom...i baš kad sam pomislila kako ćemo bez golova ići na penale, KLASNIĆ, naš THE KILLER
, zabio je na asistenciju Modrića (koji je odigrao fenomenalnu utakmicu), slavilo se, svi su vjerovali da smo u polufinalu, a onda hladan tuš...primljeni gol u 122. minuti...Semih je bio taj koji je Turcima donio nadu, a nama uništio san o polufinalu. Iako je Bilić htio zamijeniti igrača, te je sudac najavio 1 minutu nadoknade, a igrala se već 122. minuta, ništa ne može opravdati pogrešku naše obrane, Roberta Kovača i Vedrana Ćorluke, koji su cijelo vrijeme bili na razini zadatka i ta pogreška se dogodila u najgorem mogućem trenutku. Očito smo zaboravili da su Turci okretali rezultat već u 2 utakmice, očito smo zaboravili da se utakmica igra do sučeva zvižduka, ali sad je kasno da za tim žalimo...Život ide dalje...Krenuli smo s izvođenjem jedanaesteraca, 
naš prvi izvođač, igrač koji je zabio Austriji, Luka Modrić promašio je gol, ne možemo mu to zamjeriti, jer je on odigrao svih 120 minuta, a umor i psihološki šok nakon primljenog gola učinili su svoje. Turci su poveli s 1:0 u jedanaestercima, na udarac s bijele točke krenuo je Srna i on je bio dovoljno precizan i smiren i zabio je taj gol. Srna koji je do jučer bio pod upitnikom, zbog ozljede zadobivene na utakmici protiv Njemačke, Srna koji je zadnjih pola sata trčao s grčevima u nogama, Srna koji uvijek daje 150 % sebe. Nakon što je Srna izjednačio, Turci su ponovno poveli, a sljedeći na redu koji je krenuo u šesnaesterac bio je Ivan Rakitić, nažalost Ivan nije zabio, ali mlad je, a ovo je veliko natjecanje i stvarno ne možemo ništa zamjeriti Rakitiću, njegova igra je bila izvrsna i stvarno nije razočarao. Turci su poeveli s 3:1 i Petrić je morao zabiti, a Pletikosa obraniti 2 sljedeća penala, ali do toga nije ni došlo, jer je Petriću turski golman obranio, te je započelo tursko slavlje...
ali i ogromna tuga i razočarenje naših igrača. Meni su suze na oči došle kad sam vidjela Srnu i Ćorluku kako plaču...ali to je sport, sastavni dio su pobjede i porazi...i kako je Toše pjevao:"Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane". Možda da je na prvenstvu bio Eduardu, možda ne bi sve ovako završilo, ali to je sve ono možda - šta bi bilo kad bi bilo....
Ali život ide dalje, nakon kiše dolazi sunce...a danas je sunce izašlo, ovaj poraz boli sve, ali moramo se okrenuti novom kvalifikacijskom ciklusu, u kojemu više neće biti našeg kapetana Nike Kovača, koji je svaku utakmicu odigrao na visokoj razini i uvijek je bio gdje je bio potreban - HVALA KAPETANE! Slijede kvalifikacije za SP 2010., treba ponovno dokazati da smo bolji od Engleza s kojima igramo u 9. mjesecu u Maksimiru...
Mislim da je ova rečenica najbolji opis onoga što očekuje naše VATRENE!
"Ova generacija je spremna za velike stvari!"Nekako mi ova generacija 'miriši' na Ćirinu iz 1996. Samo budala bi mogla tvrditi da ćemo za dvije godine, tom logikom, biti treća nogometna sila svijeta, ali bit ćemo još spremniji za krajnje domete i narod će ponovno biti spreman na sve vrste urnebesa. I ponos i tuga, i poderano grlo i odlutale misli, i suze i smijeh… sve je to sastavni dio nogometa.
Borut Šips"
Nadam se da ovakve fotografije nećemo morati više gledati 
, već da ćemo slaviti, kao protiv Engleza na Wembleyu...
Ali nikako ne smijemo osuđivati Bilića, jer njega ne smijemo izgubiti, on je izvrstan trener, ali i strateg i ovo je njegov uspjeh...nadam se da će ostati izbornik, jer je učinio veliku stvar samim plasmanom u četvrfinale. 
No dosta o nogometu...danas je ždrijebanje brojeva za rukometno SP 2009., na glavnom zagrebačkom trgu bit će svi naši reprezenativci, a skupine će izvlačiti izbornik Lino Červar, kapetan Petar Metličić i Ivano Balić, tko ne može u Zagreb može pratiti izravan prijenos na RTL televiziji od 18 i 50.
Izvučene su skupine za OI, u skupini A smo s Poljskom, Kinom, Brazilom, Francuskom i Španjolsom...mislim da skupinu ne bi trebalo biti teško proći, jer dalje idu 4 reprezentacije, a u četvrtfinalu je sve otvoreno. U skupini B su Njemačka, Danska, Rusija, Južna Koreja, Island i Egipat...Nadam se da ćemo osvojiti medalju, jer naši su zaslužili. Jedino me brine da ozljeda Džombe...on je bio na čišćenju koljena, ali će se vratiti treninzima već za nekoliko dana...
Počela sam raditi, pa ću vam se javiti kad stignem....
pozzz
- 10:38 -
petak, 13.06.2008.
Nakon puno vremena novi post!
Neko vrijeme nije mi funkcionirao net, tako da nisam mogla napisati novi post, a kako su mi ga popravili ovaj tjedan, nisam ništa stigla napisati, jer sam imala maturu (1. dio), no malo kasnije o tome...počet ću ispočetka...
Najvažniji događaj u proteklih nekoliko tjedana za mene su bile kvalifikacije za OI...Naravno da su naši rukometaši tu misiju izvršili na najbolji mogući način, ali to je bilo i očekivano, u onoj dvorani i onakvoj atmosferi mislim da bi bilo nemoguće da su odigrali gore nego što jesu! Prvo smo zaigrali protiv Japana i u prvom poluvremenu naši su čak gubili sa 5:2, ali ipak se osjetila razlika u kvaliteti, te smo na odmor s 19:11, a utakmica je završila sa 37:22....Iznenadilo me jedino što Ivano Balić nije zabio niti jedan gol....ali nije bitno...samo neka on onako igra jer je imao mnogo asistencija...Vori je zabio najviše golova (7), ali odmah iza njega sa 5 bio je MIRZA DŽOMBA, koji se oporavio od ozljede. Ono što se mene bilo najviše dojmilo bila je atmosfera na utakmici. Zadrani su se pokazali kao izvrsni navijači i dokazali su da se može navijati, a da se ne rade neredi!
Sljedeća utakmica bila je HRVATSKA - RUSIJA. Iako sam se malo pribojavala te utakmice, jer su nas Rusi uvijek mučili, izgleda da nije bilo razloga za brigu. Rusi su vodili na početku, ali su se naši oduprijeli njima, te su stalno bili u vodstvu, iako su nam Rusi često puhali za vratom, nismo im dali da povedu...Poluvrijeme je završilo s 15:12, a iako smo imali šest pogodaka prednosti utakmica je završila s 26:24 (ipak Rusi nisu Japan - nije da podcijenjujem, to je istina). Nakon utakmice PAKLENI su pobjedu proslavili s navijačima....baš ih je bilo lijepo za vijdeti....Tom pobjedom osigurali su nastup u Pekingu...
Zadnja utakmica, HRVATSKA - ALŽIR, nije imala nikakvu težinu, jer su naši igrači već izborili nastup na Olimpijadi...Tako da je Lino mogao odmoriti naše ključne igrače - BALIĆA, METLIČIĆA, DŽOMBU...Igrala je pomlađena repka...ali kaže se da na mladima svijet ostaje, a repka će ostati na njihovim leđima, kad IVANO i ostatak ekipe prestanu igrati (što se nadam da se neće dogoditi barem još nekoliko godina 5-6). Iznenadili su me Duvnjak (osobito) i Vuković (znala sam da dobro igra, ali ovo je i više nego dobro). Duvnjaku je bio i rođendan tako da si je vjerovatno poklonio jednu izvrsnu partiju! Ivano je čak uspio zaraditi i žuti karton, iako nije ni sekunde ulazio u igru, jer se počeo derati na igrače i mahati ručnikom, a Šveđani to nisu mogli tolerirati. Utakmica je završila rezultatom 37:26. Svaka im čast, ali mene brine Džombino nateknuto koljeno (uoči utakmice s Alžirom), nadam se da će sve biti u redu s njim! Naš kapetan PETAR METLIČIĆ najavio je da u Peking idemo najmanje po zlato, nadajmo se da će se njegova želja ostariti. Metličić je bio na operaciji koljena i rekli su da je sve prošlo u redu, te da će za 2-3 tjedna moći početi s treninzima. Vjerujem u njegov brzi oporavak. 16.6. počinju pripreme u Gorskom kotaru, nadam se da će PAKLENI igrati kao u Ateni, jer je Lino sve započeo kao onda.....Osim toga Lino je najavio da postoji mogućnost da Zadar bude na SP-u dom naših reprezentativaca, to bi bilo super, jer su Zadrani to zaslužili!
A sad malo o vijestima iz RK Zagreba....Naš reprezentativac NIKŠA KALEB igrao je svoju posljednju sezonu, Zagreb mu nije ponudio novi ugovor, tako da je Kaleb završio svoju karijeru, ali vjerujem da će Lino naći mjesto za njega u repki...pa makar u stručnom stožeru! Iz Zagreba odlaze i golmani - Šola u penziju, a Jerković i Somić negdje van....Vjerovatno dolazi Alilović, a dolaze i Šego i s posudbe se vraća Luka Bumbak. U veznom redu isto ima promjena - dolaze Tonči Valčić i nadamo se Ivano Balić, a na lijevo krilo vraća se Štrlek (s posudbe). Iz Zagreba također odlaze - Špoljarić, Bedekovič, Bičanić koji ide u Ademar. Vidjet ćemo kako će sve to završiti!
Moram vas sve podsjetiti da se sutra na RTL-u izvlače skupine za SP, u 10 do sedam! Tko hoće neka gleda!
A sad na sljedeću temu Hrvatski radijski festival. Pošto je bio u mom gradu, naravno da sam bila sve tri večeri. Prvi dan 29.6. (u četvrtak) bio je koncert Luke Nižetića i Danijele (meni je to bilo najbolje od sve tri večeri). Luka je bio super, iako baš ne znam puno njegovih pjesama, mnoge sam naučila na koncertu. Moram pozdraviti Maju...da ne kaže da ju nisam spomenula, a provele smo zajedno sve tri večeri. Luka je bio super, zabavile smo se, nasmijale, Maja grabila mikrofon, ja ruku....Nakon Luke nastupila je Danijela, samo smo se molile da pjeva ono što znamo, jer smo bile u prvom redu, ravno ispred nje i naravno da je kamera stalno bila kod nas...Znale smo većinu pjesama, a one koje nismo, naučile smo na koncertu...Na kraju je zapjevala ono što smo cijelu večer čekale - "Neka mi nesvane"...Bilo je super, znale smo cijelu pjesmu!
Drugi dan bila je finalna večer zabavne glazbe, ako se to može nazvati zabavnom glazbom...Naravno da nismo stigle na početak, bile smo spriječene, ali nismo ništa propustile, osim što nismo imali gdje sjesti, jer naravno na svim koncertima se sjedi! Nakon što su svi nastupili koji su trebali, na stage je izašla SEVERINA (koja je na ljetnu došla u pratnji nekoliko zaštitara), zapjevala je "Gas, gas", nakon toga "Pucajte u tamburaše". Najveću reakciju publike dobila je nakon što je skinula onaj, nazovimo ga plašt, i pokazala majicu sa slikom djevice Marije...baš se osjetilo da je publika živnula nakon toga...Nakon te dvije pjesme, Seve je završila svoj nastup, a bile su dodjeljene nagrade, iskreno nemam pojma tko ih je osvojio...mislim Baruni...Nakon toga bila je kratka pauza...Uspjele smo doći do stolica (Maji su noge otpadale, imala je neke japanke s 1001 špagicom), počeo je kocert...stvarno je bilo super, jedino što je publika bila užasna...svi su sjedili, kao da smo došli u kazalište, a ne na Severinin koncert...Ovako je to izgledalo kad je pjevala "Gas, gas"
Publiku je uspjela probuditi tek pri kraju koncerta, ali cijela ljetna je pjevala s njom "Dalmatinku":
Nakon Severine nastupio je Goran Karan, te je iako se ljetna već ispraznila, pokušao dignuti atmosferu (iskreno...nije mu baš uspjelo)....ali nije bilo loše, još da je pjevao pjesme koje znamo....
U subotu je bila finalna večer pop-rock glazbe...ponovno smo kasnile (zbog BARAKA - treba ga tuć), nismo vidjele ono čemu smo se veselile LUKU NIŽETIĆA, imale smo štikle, tako da smo otišle sjest na stepke, nismo mogle više stajat...Mene su iskreno dirnuli fanovi Toše Proeskog, koji su došli s makedonskim i hrvatskim zastavama i transparentom na kojem je pisalo..."TOŠE,ZAUVIJEK TVOJI, POTPISUJEMO..." 
Stvarno su mi suze krenule kad sam ih vidjela...u pauzi dok su bile reklame nastupale su neke plesačice i koristile su dio pjesme "Veži me", Maja i ja smo baš tad bile u neposrednoj blizini njih i stvarno sam osjetila nekakvu posebnu energiju...Nakon toga najavili su kako će od sljedeće godine nagrada nositi njegovo ime, tada se samo čulo "TOŠE, TOŠE, TOŠE, TOŠE"....Bilo je stvarno lijepo... Nakon toga najavili su ponovno prikazivanje spota (koji mi nismo vidjeli prvi put)...Bilo je jako dirljivo, kao da sam osjetila energiju koju je imao Toše...Bio je to poseban trenutak....
Nakon toga na stage je izašao Hari Mata Hari koji je otpjevao nekoliko svojih hitova, a poslije njega bili su proglašeni pobjednici...Maja i ja smo se nadale da će to biti Luka da vidimo njegov nastup, ali je to bila Nina Badrić, iako su i Luka i Antonija Šola i Feminnem i Franka Batelić osvojili nagrade....Nakon finala uslijedio je koncert Nine Badrić, koja je započela s poznatim hitom "Takvi kao ti". Koncert je bio ok, a mi smo taj dan bile sjedile, jer stvarno više nismo mogle stajat...Nakon koncerta otišle smo na kratko do Hemingwaya, a nakon toga doma....Vidjele smo MODNOG MAČKA....jeeeejjj, ali ondje je vrvilo od hrvatske 'celebrity' scene....
No dosta o HRF-u!
Imam jednu super novost....DOBILA SAM PSA.. Zove se Da Vinci....presladak je...bijeli labrador retriver...Ima 2 i pol mjeseca (rođen je 27.3.).Došao je iz Đakova...Doputovao je autobusom. Krenuo je u 8 navečer iz Đakova, a u Rijeci je trebao biti u 1 i pol ujutro, ali je on naravno došao u 2 i 10. Kad smo mama i ja išle po njega, tako je grmilo i sijevalo, da sam mislila da će bit oluja, ali nasreću samo je kiša padala! Evo jedne njegove sličice: 
Trenutno je u fazi istraživanja i sve mora zagristi (pa tako i žice), a valjda će uskoro prestati...Ako netko zna kako da ga odučim od toga da sve grize neka kaže...savjete uvijek prihvaćam...Ovakva je njegova najčešća poza:
. Pisat ću vam još o njemu, bit će dogodovština...vjerujem!
A sad o temi koju ne mogu izbjeći ni da hoću - EUROPSKO NOGOMETNO PRVENSTVO....Jučer su Bilić boysi natukli Nijemce s 2:1, a moglo je biti i 5:1 da su Kranjčar i Modrić pogodili zicere...Svaka im čast...skidam kapu...Iako moram priznat da sam bila malo skeptična nakon utakmice s Austrijom (moram priznati da i nisu baš dobro to odigrali), ali ovo je opovrgnulo sve što sam ja mislila...Baš me zanima koji bi rezultat bio da je Dudu s njima???A kad sam već spomenula Dudua, moram reći da se dobro oporavlja i da će biti do početka sljedeće sezone potpuno zdrav....To je sve zasad....
Ne znam kad ću pisati novi post jer sad imam maturu, a i počinjem raditi, tako da ćemo vidjeti kad će to biti
pozdrav svima
- 19:35 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.05.2008.
Zadnji dan!
Ne znam odkud započnem, ali završila je škola...Prošao je i onaj zadnji dan...the zadnji dan....
Ajde krenut ću s utorkom...bilo je zanimljivo, odgovarala sam 3 predmeta, sve super sve ok...nakon škole smo završili u Morčiću....malo se prisjećali prošle 4 godine i tako to...navečer sam išla u kazalište na operu "Ero s onoga svijeta", ali o tome možda jednom drugom prilikom....kad sam došla doma išla sam peći kolače, za zadnji dan škole (kao da se počastimo), to sam radila do nekih 2 ujutro, a škola je naravno u jutarnjoj smjeni...ustala sam se oko 6 i pol, spremila kolač, spremila se i krenula u školu (bilo je sunčano)....Pred školom su me dočekali moji iz razreda, naravno svi u crvenim majicama (s natpisom ODGAĐAMO....a na leđima AKO SE NEŠTO ODGODITI MOŽE) s vodenim pištoljima i ŠTANC s gitarom. Malo smo se međusobno špricali, jer nam nisu dali da druge špricamo, pištolje i još neke sitnice (patina, pasta za zube, alkohol) su nam zapljenili na samom ulasku u školu u učionici broj 4....uputili smo se u uč. 8, jer je cura iz b razreda napravila crtani film o 6 profesora iz škole, ali prije projekcije...zapjevali smo "Nakon svih ovih godina" Bijelog dugmeta
Nakon još nekoliko pjesama pogledali smo crtani...koji je stvarno bio super
...svaka čast IVANI SUŠANJ, koja je vjerodostojno nacrtala prof. fizike, geografije, biologije, matematike i filozofije/logike/socijologije/etike. U crtanom filmu u kojem oni provaljuju u školu kako bi umetnuli u ured ravnateljice svoje životopise kako bi dobili povišicu (neće ju dobiti jer njihovi razredi imaju najviše izostanaka)...Prof. geografije stajao je do mene i parao se od smijeha cijelo vrijeme. Nakon crtanog razrednica nam je svima pročitala uspjeh, a nakon toga smo se opraštali od 1.,2. i 3. razreda. Bilo je super, nitko tada nije plakao (jest, da su nekima bile suzne oči), ali su i onima s kojima smo se opraštali bile takve. Nakon što smo se oprostili izašli smo nakratko iz škole i vidjeli ovo: 
. Svaka čast IGORU PUHARU, koji je noć prije ovo izradio. Slikali su nas na stepenicama, a nakon toga smo ušli u zbornicu i oprostili se pjesmom s profesorima... Nakon toga uputili smo se u Morčić, zabavljali smo se, pili, potpisivali na majice, pjevali, neki su dobili slike na svome tjelu (tako su BABIĆ i SUŠNJICA bili zaposleni): 
a neki su i plakali
(DRAGANA, ova slika je samo za tebe
)
. U Morčiću su s nama bili i neki koji nisu maturanti, nego su s nama proveli jako puno vremena, tako da moram staviti sliku MAJE:
Nakon Morčića spustili smo se do Lida, gdje su se neki čak i okupali, ali to bi bilo normalno da nije bilo hladno (ovih dana kao da je jesen, a ne kao da će proljeće), padala je kiša, pa smo se mi ostali smjestili u paviljonu. Nakon toga otišli smo kod Puhara, kao ono samo na kratko...Kako smo svi bili gladni, skupili smo pare i otišli do Konzuma i kupili 2 kg pašte i pola litre vrhnja za kuhanje i to sam im skuhala...kilu sa vrhnjem, a kilu sa rajčicom, da bude raznovrsno...Izgledali su kao da su u pučkoj kuhinji, njih 20 sa tanjurima čeka hranu...Bilo je malo komično, ali ok... Kad smo pojeli...oprala sam suđe...i pojavio se Babić s još kilom pašte i vrhnjem. I šta ćeš nego skuhati i to što je donio. Ali da je barem donio paštu koja se kuha jednako, nego je donio jednu koja se kuha 12 min., a druga 5...i sad skuhala sam i to...ali suđe prala više nisam...nisam luda... Polako su svi počeli odlaziti....kao što ćemo svi odlaziti na faks...Fešta je trajala do dugo u noć, neki su ostali čak do jutra....ali to je bila naša zadnja fešta, na kojoj je bila većina iz razreda...
ajde ljudi, čujemo se....
pozzz
- 20:52 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.05.2008.
SREDNJA ŠKOLA
Evo mene s novim postom...Neću danas o rukometu, jer sam zadnja 4 posta pisala o tome....Danas ću napisati post o 4 godine koje sam provela u srednjoj školi....
Ne mogu vjerovati da imam nastavu još samo 1 dan
, još se sjećam kad smo došli 1. dan u srednju školu, svi smo bili malo preplašeni i nismo znali što nas čeka. Prošle su te 4 godine, ako se mene pita prošle su jako brzo....možda čak i prebrzo....a sada će svatko svojim putem. Bila sam presretna prije 2-3 mjeseca što mi završava škola, ali što se približava kraj hvata me nekakva sjeta...imamo još samo 1 dan nastavu, ali još nisam skroz doživjela da je to kraj. Nekako se potajno nadam da ćemo imati još malo vremena....Svaki razgovor započinje prisjećanjem na neke događaje koje smo proživjeli u našem srednjoškolskom obrazovanju. Nikad nećemo zaboraviti neke profesore, neke provale, ali ni kontrolne. Iako smo uvijek odgađali kontrolne dogodilo se jednom i da je nas 30 i nešto sabotiralo kontrolni iz povijesti (bio je odgođen, ali je profesorica zaboravila, nije je bilo u školi i profesor geografije nam je podijelio kontrolne a mi smo svi istovremeno spustili kemijske na klupu). Bilo je i smiješnih isprika, ali i onih veoma originalnih, sve ovisi o kojem satu se radi (tako su autobusi redovito kasnili, ali i često se kvarili, neki su često bili kod zubara, bilo je i onih koji su morali na treninge, ali pojedinci su bili i po nekoliko puta na pregledu za vojsku), ali ipak mislim da 'nismo' puno izostajali. Nikad nisam mislila da će to vrijeme tako brzo proći i da me očekuje ponovno isto - faks...ponovno novi ljudi, novi profesori, zgrada i sve to...Ali do toga mora proći još matura, samo matura, a onda svatko svojim putem....prijemni i nadanja da će svatko upast na ono što želi, bit će to JAKO stresno razdoblje, svi ćemo paničariti i (vjerovatno) žaliti što je završila srednja! Iako je tijekom ove 4 godine bilo i tužnih trenutaka i nesreća u mom životu, bilo je jako puno onih sretnih, koji poništavaju sve one tužne...Znam da nikad neću požalit što sam izabrala gimnaziju, jer sam upala u super razred. Svi su u razredu super i ne mogu reći da nekoga iz razreda ne podnosim i da sam s nekim u svađi. Zato mi je žao što napuštam srednju. Ali život ide dalje i moramo se rastati....svatko će krenuti svojim putem, ali vjerujem da nitko neće zaboraviti ove 4 godine. Prije nekoliko dana sjedili smo u Tenisu i razmišljali kako bi bilo dobro da napravimo novi fakultet i to fakultet 4.a razreda, na kojem bi svi bili zajedno i studirali svatko što želi....Bilo bi super kad bi to bilo izvedivo, a kako nažalost nije, nadajmo se da će barem neki krenuti na isti faks i ostati zajedno. Prije nego što se rastanemo imamo još jedan dan zajedničkog školovanja, a srijeda je naš dan...Oprostit ćemo se sa školom kako treba, a onda idemo svi zajedno negdje (još se nismo dogovorili gdje). Kako sam u prijašnjem postu stavila Gibonnijeve "Zlatne godine", u ovom ću staviti pjesmu Opće opasnosti "Jednom kad noć" (jer mi smo jednom bili najbolji) i Zinedine Zidaneovu "Pantaganu" (himna maturalnog putovanja)
OPĆA OPASNOST:"JEDNOM KAD NOĆ"
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
ZINEDINE ZIDANE:"PANTAGANA"
Dip daun in Gana
Or ivn in Gvajana
Or ivn in Bocvana
Dej ol hev pantagana
Koz pantagana
In Gana or Gvajana
In Bocvana or Bosnana
Iz d sejm pantagana
Ko rano rani
Hi mejk d mani
En den kam pantagana
Tu tejk avej d hani
Koz pantagana
Iz gona kip as in banana
Đast lajk in Gana
Gvajana or Bocvana
Pantagana kom tu maj haus
Čekin aut vot aj hev in d haus
Tejking d best det der iz in d haus
Tu bring it ol bek to d gaverment haus
Pantagana
Debela pantagana
Naoružana
Ovlaštena za gana
Pantagana
Živina zajebana
Neobrazovana, nerafinirana
A ima gana
Kad uberen pantaganu mene je odma strah
Kada bi bilo prvi put da me je uitija
Njegova glavna preokupacija je rasta man
Kake je volje gore il bolje, šta ti ga ja sad znan
Ma o'nja ga đava
Gleda me debela glava
I vata me strava
Dok osobu drži
Na vatri se prži
No potiho u sebi
Mater mu prčin
PRČIN TI MATER
Bolje da mučin
Tu sejv d nejšn
Vi nid an ekšn
Deratizejšn
Iz gona bring as satisfekšn
Koz pantagana
Kip Kroejša in banana
Đast lajk in Gana
Gvajana or Bocvana
Hir vi go nau
Pantagana kom tu maj haus
Čekin aut vot aj hev in d haus
Tejking d best det der iz in d haus
Tu bring it ol bek to d gaverment haus
Pantagana
Debela pantagana
Naoružana
Ovlaštena za gana
Vjerujem da svi maturanti znaju kako se trenutno osjećam, a oni koji to još nisu, vidjet će kad budu maturanti kako je ovo dvojaki osjećaj, jer mi je u jednu ruku drago što je sve završilo, ali mi je istodobno i žao što se rastajemo.
Idem ja još naučiti povijest za sutra i ponoviti likovni i hrvatski!
pozzz
- 12:23 -
